Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke bilo je domaćin rektorima europskih nacionalnih svetišta i njihovim suradnicima. Događaj je to koji je od iznimnog značaja za Mariju Bistricu i cijelu Hrvatsku, a posebno pokazuje ljepotu zajedništva i raznolikosti službi i djelovanja u Crkvi. Na ovogodišnjem susretu, koji je održan od 22. do 25. listopada, sudjelovalo je 17 nacionalnih svetišta sa svojim predstavnicima: Altötting – Bavarska (O. Beniamin Bąkowski), Banneaux – Belgija (Fabian Delarbre), Brezje – Slovenija (fra Robert Bahčić i Andreja Firšt), Csíksomlyó – Rumunjska (fra Timár Sándor Asztrik i Kelemen Zsolt), Einsiedeln – Švicarska (p. Philipp Steiner), Fatima – Portugal (preč. Carlos Cabecinhas i vlč. Francisco Pereira), Knock – Irska (preč. Richard Gibbons i Nicola Mitchell), Levoča – Slovačka (preč. Peter Majcher i Marek Vrabel), Lourdes – Francuska (preč. Michel Daubanes), Mátraverebély-Szentkút – Mađarska (fra Piusz Berhidai i fra Lóránt Orosz), Mariapocz – Mađarska (Péter Mosolygó i István Pindzsu), Mellieħa – Malta (preč. Joe Caruana i Saviour Fenech), Vilnius – Litva (mons. Kestutis Latoža i Jonas Savela), Walsingham – Engleska (preč. Graeme Rowlands – anglikansko svetište i preč. Robert Billing – katoličko svetište), Zaragoza – Španjolska (preč. Daniel Granada Cañada i preč. Isidoro de Miguel García), Zarvanytsya – Ukrajina (biskup Volodymyr Firman, Ivan Sichkarkyk, Ihor Zasiybda) te predstavnici Hrvatskog nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici (preč. Tomica Šestak i preč. mr. Domagoj Matošević).
Susret je službeno započeo u utorak, u 18 sati, svetom misom koju je predslavio preč. mr. Domagoj Matošević, bivši rektor i župnik u Mariji Bistrici. Na početku svete mise sve okupljene rektore, suradnike svetišta i narod pozdravio je sadašnji rektor i župnik u Mariji Bistrici, preč. Tomica Šestak. U svojoj homiliji preč. Matošević prisjetio se kako je jednom čuo da su papu Ivana Pavla II. pitali: “zašto Poljaci tako vole Częstochowu?”, a papa je odgovorio: “zato što su Poljaci tamo uvijek bili slobodni”. Preč. Matošević poručio je kako su marijanska svetišta uvijek bila mjesto slobode, a posebno mjesta na kojima stječemo unutarnju slobodu. Na večeri je bilo posebno dirljivo vidjeti radost na licima rektora i suradnika: tijekom mnogih godina na EMN susretima rodila su se i divna prijateljstva.
Srijeda prijepodne prošla je u radnoj atmosferi: nakon jutarnje molitve časoslova i doručka, započela je konferencija na kojoj je svaki predstavnik Svetišta prikazao itinerari života Svetišta od prošlog susreta, do sadašnjeg trenutka – počev od radosnih trenutaka slavlja i zajedništva s hodočasnicima, preko projekata punih nade u bolju budućnost, pa sve do nekih poteškoća s kojima se Svetišta suočavaju i poticajnih primjera kako ih pojedini rektori rješavaju. Nakon konferencije i ručka, uputili su se u samostan sestara Karmeličanki gdje su se upoznali sa onima koje svoju slobodu žive na poseban način, a potom izmolili Križni put na bistričkoj Kalvariji. Vrhunac dana bilo je slavlje svete mise koju je predslavio dr. fra Robert Bahčić, rektor Slovenskog nacionalnog svetišta u Brezju (Marija Pomagaj). U svojoj homiliji, koju je izrekao na hrvatskom, talijanskom i engleskom, prisjetio se kako je kao mali dječak rado dolazio u Mariju Bistricu, te kako mu je majka tada rekla: “sine, uvijek predaj ono što ti je u srcu Majci Mariji. Ona ima duže ruke od naših i predaje sve tvoje molitve Sinu”.
Ove godine organizatori susreta željeli su, osim redovitog predstavljanja svetišta, porazgovarati i obraditi četiri teme: 1. jubilejska godina 2025. i sadržaji u svetištu (fra dr. Robert Bahčić – Brezje), izazovi svećeništva i upravljanja velikim brojem zaposlenika (preč. dr. Carlos Cabecinhas – Fatima), svetišta kao oaze za ranjene ljude, pa čak i svećenike (preč. dr. Richard Gibbons – Knock) i izazov vođenja svetišta u visoko sekulariziranoj državi (p. Philipp Steiner – Einsiedeln). U četvrtak smo na konferenciji razgovarali o tim temama; nakon polusatnog izlaganja uslijedila je i plodonosna rasprava te razna pitanja sudionika. Rektori su izrazili zadovoljstvo ovakvim načinom rada te poželjeli i sljedeće godine obraditi neke aktualne teme. Nakon ručka i kratkog podnevnog odmora uputili smo se u Zagreb, na Gornji grad gdje nas je dočekao vodič, gosp. Tomica Plukavec i ispričao nam najzanimljivije crtice o povijesti Zagreba.
Svetu misu rektori su slavili u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, a predslavio ju je mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. U nadahnutoj homiliji poručio je kako svetišta “očituju susret čovjeka s raznim granicama i ljudsku čežnju za srećom i, u konačnici, za vječnošću”. Povezujući slavlje Jubilejske godine sa svetištima istaknuo je da, kao što je značajka Jubileja prekoračivanje praga, tako i u svetištima čovjek trajno iskušava poteškoće uzrokovane ograničenošću, kao i iskustvo otvorenosti prema novim obzorima: “Svetišta nas uče umjetnosti življenja granica i usklađivanju konačnosti i beskraja”. U svetištima čovjek prihvaća ograničenost svoje ljudskosti: “Svetišta uče i daju živjeti istinu da ‘biti ograničen’ nije samo nedostatak, nego dragocjeno gnijezdo prihvaćanja otajstva života. U svetištima se čovjeka ne gleda kao biće koje griješi i ne uspijeva, nego kao stvorenje koje Bog voli i koje se – prihvaćanjem sebe u istini stvorenosti – otvara životu”. Nakon svetog misnog slavlja, svi rektori dobili su posebno izrađene štole povodom II. Sinode zagrebačke nadbiskupije. U petak su se sudionici Susreta nakon svete mise oprostili i uputili prema svojim svetištima.
Vedran Jakić
