Duhovna obnova za polaznike Trajne formacije svećenika

U ponedjeljak i utorak 26. i 27. studenog 2018. godine održana je duhovna obnova za sve svećenike Zagrebačke nadbiskupije koji su zaređeni unazad deset godina tj. za polaznike Trajne formacije svećenika. Osim stručnog usavršavanja na znanstvenim i pastoralnim predavanjima, svećenici se također svake godine okupljaju uoči došašća i korizme na dvodnevnu duhovnu obnovu kako bi svoj duh okrijepili molitvom, tišinom i razmatranjem o Božjim otajstvima, te osnaženi mogli krenuli nazad na svoje ‘njive’. Duhovnu obnovu je vodio mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj. Ovo je ujedno bila prilika mnogim svećenicima da osobno upoznaju biskupa koji je prije nepune 3 godine primljen u red episkopata. U svome uvodnom nagovoru mons. Bogdan je progovorio o vrlo aktualnoj temi izgradnje svećeničkog identiteta. Tema koja je, možemo to tako reći, potaknula mnoga srca na još žarče življenje svoga poziva. Vođeni vlastitim iskustvom i propitkivanjima koja nastaju u pastoralnim događanjima, ali i susretima sa svojim granicama, svećenici uvijek moraju iznova postavljati pitanje svoga identiteta koje mora biti orijentir njihova djelovanja. Predavač je iznio putove u izgradnji tog identiteta, koji počinju svakako u formaciji gdje njegov identitet dobiva osnovne obrise. Jedan od važnih elemenata ovoga razdoblja jest stvaranje redovitosti i discipline. Nakon putova, na red su došle kočnice na putu izgradnje identiteta: društvene i ideološke promjene, nedostatak ideala i model, kultura provizornoga, nedostatak vjerskoga svjetonazora te laicizirano zakonodavstvo. U konačnici, svećenički identitet jest nedovršeni proces kojeg je svećenik prvenstveno sam glavni protagonist. Drugog dana duhovne obnove govorilo se o ulozi molitve u oblikovanju svećeničkog identiteta. Krenulo se prodornom linijom krijepljenja informacija od suvremenih agnostika, pa sve do vrhunca kršćanske mistike koja se utjelovila u karmelićanskoj svetici Tereziji Avilskoj. Govoriti o nužnosti molitve u svećeničkom životu može zvučati bespotrebno, ali životna škola nas uči kako je upravo temelje koje svakodnevno ponavljamo potrebno iznova naglašavati, jer maleni pomaci na ovim područjima mogu prouzročiti tektonske potrese na vanjskim djelovanjima koja se na njih naslanjaju. Isus Krist, uzor i učitelj svakog duhovnog života, molio je i tražio je od svojih apostola da mole. Molitva nas u konačnici otvara za kršćanska otajstva Crkve. U pokorničkom bogoslužju mons. Bogdan je vodio kroz ispit savjesti i objasnio nam kako grijeh nije središte kršćanske poruke, nego ljubav, a grijeh je odbijanje Božje ljubavi. Na grijeh moramo gledati očima evanđelja. Grijeh je destruktivna i otrovna snaga koja prodire u naša srca i misli i koja razara društvo. Potom je slijedilo zajedništvo kod euharistijskog stola. Iako će svi svećenici taj dan slaviti misu u svojim župama, svećeničko zajedništvo doseže svoj otajstveni vrhunac u lomljenju istoga kruha slaveći otajstva muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista u zajedništvu istoga trenutka. Zajedništvo euharistijskog stola je produženo zajedništvom obiteljskog stola gdje su se braća osnažila za put i povratak na svoju ‘njivu’, noseći obnovljeno zajedništvo i bratstvo svetoga reda u svome srcu. (TŠ)