Duhovitost svete Tterezije (3)

Svetica koristi humor kao diskretno oružje da se suprotstavi vremenu i prilikama u kojima živi (već spomenuti društveni i politički nemiri, položaj žene u društvu i crkvi, pseudoduhovnost). Smijeh, vedrina i lukava domišljatost bile su njezine nutarnje vrijednosti i duboko ukorijenjeni pogledi na svijet i život.
Svima nama su ugodne osobe koje imaju zdravi smisao za humor i koje znaju pronaći izlaz iz mučne situacije zahvaljujući šaljivom odgovoru ili primjedbi. Takve osobe se znaju našaliti na svoj račun i to upravo susrećemo kod svete Terezije.
Što se podrazumjeva pod pojmom smisla za humor?
Smisao  za humor je sposobnost zamjećivanja i manifestiranja komične strane života.Također i svega onog što je pretjerano te zaslužuje porugu koju osoba sa zdravim smislom za humor iznosi u dobrom raspoloženju makar bilo izrečeno s ironijom. Terezija često zamjećuje i izražava upravo to: komičnost zemaljskog sjaja, časti i moći.
Simone de Beauvoir  je napisala zanimljivu misao  u knjizi “Drugi spol”:
„Sveta Terezija nije podlegla zarobljenosti (ropstvu) svojih živaca, ni svojim osjećajima, jer je imala vjeru koja je prožimala i najintimnije slojeve njezinog tijela.” S tim pojmom slabosti i poniznosti  se često susrećemo u djelima svete Terezije, ali suprotno tome otkrivamo njezinu smjelost, odvažnost i junačka djela.
    Netko je dao kratak opis osobe s izraženim smislom za humor. Humorista će reći: ” Oh, kakvog li otkrića! Shvaćam da sam samo komarac”, ali će nadodati  brzo: „Jedan odličan komarac.”
To se doslovno može primijeniti na svetu Tereziju. Suočena s velikim teškoćama u životu i mnogim protivštinama u obnovi Reda, sačuvala je vedrinu i radost koja će zahvaljujući upravo njoj postati važna odlika njezinih Karmela.“
“ Za redovnice je jako važno: što budu svetije, bit će društvenije..”… “prijazne, te nastojati ugoditi i udovoljavati osobama s kojima se ophode”.  (Put k savršenosti ,41, 7)
     “ Sestre moje, ako ste po poslušnosti zauzete vanjskim poslovima i kad ste u kuhinji, znajte da je  Gospodin među loncima”. (Osnuci, 5, 8)
“Ništa neka te ne straši, ništa ne zbunjuje…Tko ima Boga, ima sve.” Mogla je zapisati Terezija na papirić kojeg je nosila u svom brevijaru, jer je nepomućeni mir i radost imala u srcu; ti darovi su odraz njezine mudrosti i posljedica intenzivnog duhovnog života i prijateljevanja s Isusom Kristom.
  “Počinila sam grijeh najgori od svih; poželjeh biti sretna.”
Riječi koje se pripisuju svetoj Tereziji. Poznato je da u mnogim dijelovima Španjolske postoje priče i anegdote vezane uz svetu Tereziju. Sačuvane su među običnim pukom i prenose njezinu duhovnost kao i duhovitost.
Nekoliko anegdota iz knjige “Terezijina baština”, o. Efréna J. M. Montalva.
Tko pravi buku
Svetica se nalazila u posjeti samostanu u Valladolidu. Sestre su se nalazile u zamračenom koru u molitvi zahvale iza svete Pričesti. Klečeći jedna iza druge, u tišini se moglo čuti lagano zveckanje krunice koju sestre nose oko pojasa. Nakon nekog vremena, kako zveckanje zrnaca krunice nije prestajalo, čuo se glas priorice: Tko pravi ovu buku, nek iziđe napolje. Tajac…a onda se diže Svetica i iziđe van.
 S punđom na glavi
Sveta Terezija je vrlo cijenila nadarene osobe. U nekoj prilici su joj predstavili postulanticu  koja je dolazila s odličnim preporukama od nadbiskupa i klerika kao osoba koja voli molitvu, mnogo posti, posjećuje crkve itd. Čim ju je Svetica vidjela, otpustila ju je rekavši da joj se ne sviđa. Odmah zatim došla je druga kandidatkinja: vrlo otmjeno obucena i počešljana, finog i diskretnog ponašanja. Majka je pohvalila njezin izgled jednako kao i njezin razbor  te ju primila u samostan. Pitali su je : “Majko, zašto ste uzeli ovu tako svjetsku, a ne onu pobožnu?” Ona je odmah odgovorila s osmjehom: “ Od onakvih pobožnih jedva bi mi nam izišla jedna dobra: bolje nam ide s ovima koje nose punđe na glavi.”