Društvena i ekonomska kriza uzrokovana manjkom etičke komponente


U dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održana je u četvrtak druga u nizu ovogodišnjih Socijalnih tribina, uz sudjelovanje predstavnika javnoga života, među kojima je bio i hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Emilio Marin, brojnih profesora i studenata.

Predavače – franjevca konventualca dr. Špiru Marasovića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, i dr. Tihomira Domazeta s Hrvatskog instituta za financije i računovodstvo u Zagrebu, na početku je predstavio pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije dr. Gordan Črpić.

Dr. Marasović je u predavanju “Suradnja i besplatnost kao odgovor na krizu u 'Caritas in veritate'” istaknuo specifičnu “dijagnozu” pape Benedikta XVI. o suvremenoj krizi, koja se poprilično razlikuje od dijagnoze brojnih analitičara. Papina se dijagnoza ne može svrstati među one koje uzroke krize vide isključivo u strukturama suvremenog gospodarskog i financijskog poslovanja, iako ih ne zanemaruje, nego je puno bliža onim dijagnozama koje uzroke vide u nedostatku pravoga morala, ali je u svojim temeljima ipak jedinstvena.

“Papa Benedikt XVI. se sa svim svojim opusom, pa tako i najnovijom enciklikom 'Caritas in veritate', svrstava među one koji uzroke sveukupne suvremene društvene i ekonomske krize vide u manjku etičke komponente, točnije u 'neusklađenosti stvarne međuovisnosti ljudi i naroda s etičkom interakcijom savjesti i umova'. Ali, kako svaka etika pretpostavlja određenu antropologiju, odnosno, kako zajednička etika zahtjeva zajedničku antropologiju, Benedikt XVI. nudi, dakako, kršćansku antropologiju za koju očito vjeruje da je prihvatljiva i drugima preko njezine integralne kategorije, a to je – ljubav”, kazao je dr. Marasović.

Dr. Domazet na početku predavanja “Putovi ulaska i izlaska iz krize” najprije pojasnio pojam krize s različitih motrišta, naglasivši posebno, kao stručnjak za svjetsko i hrvatsko financijsko područje, da je ona “stanje nestabilnosti ili opasnosti, kao što su društveni, ekonomski, politički ili međunarodni poslovi, koji u konačnici dovode do promjene”.

Za sadašnju gospodarsku i financijsku krizu u svijetu i u Hrvatskoj dr. Domazet je ustvrdio da je na općem gospodarskom planu “ovo najveća ekonomska kriza, vjerojatno teža i veća od one iz 1930-ih”, o čemu govore i “najlošiji ekonomski pokazatelji poslije drugog svjetskog rata”.

Za Hrvatsku je rekao da je “u najvećoj krizi od osamostaljenja” i u gospodarskom smislu “jedna od najneorganiziranijih zemalja u Europi”. Ove doista oštre, tvrde i ni malo optimističke ocjene dr. Domazet temelji na nizu pokazatelja i konkretnih podataka, koji su rezultati istraživanja ekonomske politike u razdoblju 1990.-2009.

Prema riječima dr. Domazeta, u strategiji izlaska iz krize treba staviti naglasak na ponovno oživljavanje poljoprivrede kojoj je potreban rast od 8,6%, reindustrijalizaciju kojoj je potreban rast od fantastičnih 114,6%, bolje korištenje ljudskih resursa i zaposlenost. Također bi trebalo više proizvoditi a manje trošiti, što znači bitno pojačati izvoz, povećati domaću štednju te preispitati efikasnosti investicija. Na kraju, jednako je važna već spomenuta moralna razina, konkretno – potrebno je vraćanje na stvarne vrednote kao što su: rad, znanje, poštenje, moral i etika, brak i obitelj. Nastojanja u tom smjeru potvrdit će da je “naše mjesto i u Europskoj Uniji i u globalizaciji”. (tv, gk)