Dođi k nama Duše sveti…


Prije, uvijek kada sam radila nešto krivo, u meni počeo se je javljati neki tihi glas koji me je upozoravao na moje greške, propuste i slabosti.
Naučila sam, vješto, zaobići ga i praviti se kao da se ništa nije zbilo. Moj život svakodnevno gubio je prvotni sjaj i ja sam sve više tonula u sivilo svakodnevice.

Jednoga dana našla sam se ispred zida kojega je bilo nemoguće preskočiti ili zaobići, zastala sam pred njime i razmislila o svome životu. O životu kojega živim i životu kojega želim živjeti. Ponovno se je u meni počeo javljati glas koji me je tiho, ali uporno upozoravao na životne greške, ali i davao snage za napore koji me čekaju ispravljajući ih. Ohrabrila sam se i prepustila riječ savjesti.

Zrno zasijano u meni počelo je bujati i rasti dajući mi hrabrost  da nadvladam strahove, mudrost da polagano počinjem rješavati probleme. Kada sam počela živjeti u simbiozi sa unutarnjim glasom koji je sve više jačao u meni, moj je život  svakodnevno postajao sve kvalitetniji i ljepši.

Dragi moji prijatelji prepustite se Duhu svetome neka vas vodi kroz život, to je Božja ruka koja će vas sigurno dovesti do željenoga cilja.