Daj nam sve on što je potrebno za život

I nadalje razmišljamo o zazivu iz Očenaša prema predavanju o. Zdenka Križića kao uvod u komentar sv. Terezije Avilske tog zaviva. I Novi zavjet će slijediti istu potrebu: Pavao će govorti o “duhovnoj hrani”: “i svi su isto duhovno jelo jeli” (1 Kor 10,3). Jasno se odnosi na mänu.
neki zato misle da je Isus mogao moliti za mänu kada je poučavao Oče naš. To dokazuju s izričajima koji se nalaze u knjizi Izlaska 16,15: “To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu”, te 16,29: “Jahve vam daje hranu šestoga dana za dva dana”, i 16,9: “Jahve će vam dati mesa da jedete, a ujutro kruha do mile volje.” Nadalje se kaže kako je Isus zadržao redoslijed riječi kao u Izl 16,15 stavljajući riječ kruh na prvo mjesto, dok sve druge prošnje započinju s glagolom. Tako “kruh” koji molimo – uspoređujući s biblijskom tematikom – i jest kruh konkretan, materijalan kao i mäna, potreban za život čovjeka na njegovom putu prema Obećanoj zemlji. Ali on se može proširiti i na duhovnu hranu – kako nalazimo u Pnz 8,3: “ponizno te i glađu morio, a onda te hranio mänom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih”. Istim tekstom poslužio se Isus odbijajući napast u pustinji (Mt 4,4). Pavao mänu naziva “duhovna hrana” (1 Kor 10,3-4), a knjiga Otkrivenja obećava pobjedniku “skrivenu mänu” (Otk 2,17), simbol duhovne hrane koja se pristoji eshatološkom vremenu.
Analogija mäne podsjeća na šesto Ivanovo poglavlje (Iv 6,26-29) kad Isus izričito kaže: “Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji” (6,27). Narod odmah spontano misli na mänu, ali Isus nastoji uzdići govor na višu razinu. Mnogi vide u reakciji naroda: “Gospodine daj nam uvijek toga kruha” odnos s prošnjom u Oče našu: “Kruh naš svagdašnji daj nam danas”.
No koliko god problema stvarala ta riječ epiousios, ostaje sigurno da riječ “kruh” označava “jelo” općenito. “Kruh naš” označava konkretnu potrebu svakoga za život.
Kod Mt: “Daj nam danas”, kod Lk: “daj nam svaki dan” zapravo je isto.
Učenik to moli za svaki dan, ne za tri dana unaprijed: učenik kroz ovu molitvu svjedoči svoje pouzdanje u providnost.
Mäna za svaki dan, koliko je trebalo. Tko je uzeo više, ucrvalo se (Izl 16,20).
Bog je stvarajući dušu stvorio i tijelo. Za to je potreban i materijalni kruh. Zasigurno je Isus na to mislio. Da bi mogao biti u službi kraljevstva čovjek mora i jesti.
“Daj nama” svaki dan; ne samo meni. Oče naš je i molitva za optužbu nepravde, što netko ima previše, a netko umire od gladi.
Zato prošnja za kruhom uključuje ne samo materijalni kruh, nego sve što je potrebno za život čovjeka: kruh je i pravda, dostojanstvo, sloboda…
I ljubav je potrebna za život kao i kruh, kao i prijateljstvo, povjerenje, respekt…
Zato bi molbenica mogla glasiti: “Daj nam sve ono što je potrebno za život”. Jasno je da prošnja kruha ne dispenzira rada.
Ps 127,2: “Uzalud vam je ustati prije zore… vi što jedete kruh muke; miljenicima svojim u snu on daje” naglasak je na tome da je Bog taj koji daje kruh – nije produkt ljudske vještine, ali ne dispenzira rad.
“Kruh naš svagdanji daj nam. Lk 6,38: “dajte i dat će vam se” – dati je uvjet za primiti! Primiti obvezuje dati. Ako “moje” nikada ne postaje “naše” onda tu nema blagoslova. Da bi se umnožio kruh, potrebna je pretvorba srca.
Možda je ova prošnja najuslišanija i najmanje shvaćena. Kruha ima dovoljno, ali mnoštvo umire od gladi. “Netko umire od gladi, netko umire od pretjerane ishrane, od nemogućnosti da probavi sve…”
a)moliti za kruh
b)raditi za kruh
c)dijeliti kruh
d)slaviti blagdan kruha – Euharistiju
Kruh, snaga na putu: mana, Ilija prorok, Isus umnaža kruh da ljudi „ne klonu na putu“ (Mt 15,32).