Brojne žrtve širega sisačkog kraja

Šesti hrvatski žrtvoslovni kongres održan je od 14. do 16 lipnja u Zagrebu i Sisku u organizaciji Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i pod pokroviteljstvom sisačkog biskupa Vlade Košića. Kongres je imao uobičajeni krug žrtvoslovnih tema, ali je naglasak stavljen na istraživanja žrtava Siska i Sisačko-moslavačke županije, Sunje i Petrinje, Moslavine i Banije, a posebno masovnog zločina u Baćinu.

Kongres je otvoren u petak 14. lipnja u muzeju »Mimara« u Zagrebu predavanjem biskupa Košića »Žrtve u Domovinskom ratu na području Sisačke biskupije« i uvodnim referatom predsjednika Hrvatskoga žrtvoslovnog društva Zvonimira Šeparovića »Vrijeme žrtve«. Drugi dan kongresa održan je u dvoranama Biskupijskog ordinarijata u Sisku gdje je pedesetak izlagača iznijelo brojne radove o temi kongresa.

Posljednji dan kongresa započeo je u katedrali u Sisku misnim slavljem za sve hrvatske žrtve koje je predvodio biskup Košić. U homiliji se biskup spomenuo žrtava koje su na svim stranama pale za domovinu, a posebno je istaknuo Baćin, mjesto druge, odmah poslije Ovčare, po broju žrtava masovne grobnice u Hrvatskoj.

Biskup je istaknuo brojne mučenike od Kvirina do vremena Osmanlija, ali posebno je upozorio na iznimno veliko stradanje tih krajeva za vrijeme Drugoga svjetskog rata. »Dok, hvala Bogu, sada nakon Domovinskog rata imamo gotovo na svim masovnim grobnicama obilježja i spomenike s imenima ubijenih, iz vremena Drugoga svjetskog rata i poraća gotovo da i nema spomenika i imena ubijenih! Kako je to moguće, pitamo se, osobito kad znamo da se nedvojbeno najveći broj pobijenih Hrvata dogodio upravo u tom vremenu naše povijesti? Zar država Hrvatska ne smije spominjati svoje ubijene sunarodnjake, Hrvate, koji su poginuli na bilo kojoj strani u to nesretno ratno i poratno vrijeme?… Zato će Katolička Crkva, dok god je bude, dok bude imala slobodu govora i djelovanja, prozivati sve zločince i moliti se za njih da se obrate i priznaju istinu«, poručio je biskup.

Govoreći o Domovinskom ratu, biskup je podsjetio i da je prva žrtva nakon tzv. »balvan-revolucije«, tj. srpske pobune u kolovozu 1990. protiv RH, bio ubijeni svećenik, župnik Svete Marije u Sisku Antun Grahovar, ubijen 9. studenoga 1990. »U našem su kraju pobijeni mnogi nevini ljudi, a država Hrvatska pomilovala je zločince, samo da bi oni priznali i prihvatili Hrvatsku. Nažalost to se nije dogodilo, što vidimo iz niza žalosnih činjenica, kao što je npr. postojanje dvostruke povijesti – tako da neki državljani RH ne trebaju kao djeca u školi učiti da je Domovinski rat bio agresija Srbije na Hrvatsku, već oni u svojim udžbenicima uče da je to bio 'građanski rat'. To nažalost potvrđuju svojim nepromišljenim izjavama i neki naši najviši predstavnici…«

Nakon misnog slavlja sudionici kongresa uputili su se u Hrvatsku Dubicu gdje je u OŠ-u Ive Kozarčanina održana završna sjednica, nakon koje je u Baćinu na mjestu stradanja ubijenih civila održano polaganje vijenaca i komemoracija. (sv, gk)