Bog se ne štuje samo usnama

«Euharistija je trenutak našeg susreta sa živim euharistijskim Spasiteljem. To je trenutak našeg sjedinjenja s Njegovom žrtvom ljubavi, kroz koju nam je pokazao kako i koliko nas voli. Koliko mu je stalo do nas i našega života. I važno je da si posvijestimo već kod samog spremanja na Misu, kome idemo i zašto idemo, jer nam se može dogoditi da odemo na Misu ne u cijelosti, već samo tijelom, a duhom smo ostali kod kuće.

Tada je to samo formalno ispunjavanje ili vjerskih i narodnih običaja, formalno držanje do Gospodina. Za takve Isus kaže: “Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene.” To je bio Isusov ukor Židovima, ali je poželjno da si i mi razmislimo dobro o ovim Isusovim riječima, ne bi li Gospodin nešto slično rekao i nama: da se slijepo držimo svojih predaja, navika, vjerskih običaja, privatnih pobožnosti… a zanemarujemo bitno.

Kao što slušamo danas u kratkom odlomku današnjeg prvog čitanja Knjige ponovljena zakona kako se govori da je važno držati Božje zakone, ali obdržavanje tih zakona mora biti ne samo neko vanjsko držanje i ponašanje, već prisan suodnos sa svojim Bogom. Traži se VJERNIČKO SRCE, iz kojeg neće proizlaziti ono što onečišćuje ljudsku dušu, kako kaže prekrasno danas Isus u Evanđelju: “Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”

Traži se srce koje želi živjeti cjelovitog Boga, koje će ga slaviti i proslavljati svojim postojanjem, svojim kucanjem. To nam lijepo potvrđuje i sv. Jakov u današnjem drugom čitanju u svojoj Poslanici kad kaže: “Sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše! BUDITE VRŠITELJI RIJEČI, A NE SAMO SLUŠATELJI, ZAVARAVAJUĆI SAMI SEBE!”

Dragi čitatelji, želimo li biti zaista Božji, potrebno je ostaviti se obdržavanja pučkih formalnih sitnih običaja, propisa, predaja, navika što ih vrijeme mijenja; važno je čisto srce. Kako kaže današnji Psalam: “Tko smije prebivati u šatoru tvome Gospodine?” Samo onaj tko je pun Boga, samo onaj tko rasipa Boga, onaj koji zrači Bogom u svojoj okolini… Onaj koji slavi svojim srcem Riječ Boga živoga, koji čezne i vjeruje u čudo vlastitog obraćenja…

Svijet je današnjice gladan čovjeka – autentičnog kršćanina. Tko će danas ovom svijetu donijeti mir ako ne kršćanin?! Tko će donijeti bezuvjetnu ljubav i praštanje ako ne mi koji se zovemo Kristovim imenom?! Preko koga će drugoga Isus činiti čuda u ovom svijetu ako ne preko nas svoje braće i sestara koji se dičimo što smo potomci vjernih svojih predaka, koji su nam sačuvali i predali vjeru u Trojedinoga Boga, koji su nam vlastitom krvlju branili svoje svetinje koje mi danas tako često puta odbacujemo ili olako zamjenjujemo prolaznim užicima.

Ne smijemo izdati Krista, jer ćemo izdati vlastitu krv svojih predaka, tolikih mučenika i svetaca naših, znanih i neznanih. Ne smije biti kalkuliranja u našem životu, ne smijemo jedno govoriti a drugo činiti, jedno ispovijedati u Vjerovanju na Sv. Misi a drugo svojim životom provoditi.
Ova nas nedjelja poziva da se odlučno opredijelimo za Isusa i Njegove propise, koji su nam ne samo Zakoni već smjernice da ostvarujemo Kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji, a to je Kraljevstvo je Isusova prisutnost u našim životima, u našim obiteljima, u našim odnosima s drugim ljudima s kojima živimo i radimo.» (K. P.)

Foto: www.zupa-viskovo.com