BJEG U EMAUS


Učenici razočarani
bježe iz Jeruzalema,
u kojem je nevina Krv
okrutno prolivena.

Odlaze u Emaus
jer su im sve nade srušene,
još od velikog petka
kada su Kristove ruke
na drvo križa pribijene.

Vraćaju se
uobičajenim poslovima,
i ne primjećuju
da se Uskrsli Isus,
pridružio njima.

“A mi smo se nadali”
govorili su na putu,
i pridruženom strancu
otkrili dušu zabrinutu.

Razgovarajući
osjećaju čudesnu toplinu
u grudima,
tajanstvenu ljubav
prema svim ljudima.

Tek Ga u lomljenju
kruha prepoznaše,
za stolom u Emausu
kada zajedno
blagovaše.

Pa to je Učitelj naš
od radosti uskliknuše,
i iste večeri ohrabreni
u Jeruzalem se vratiše.