Biskup Šaško predslavio misu za sve žrtve Domovinskog rata u Vukovaru

Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 18. studenog 2021. svetu misu za sve žrtve Domovinskog rata na Memorijalnog groblju u Vukovaru predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Prije svete mise molitvu na Memorijalnom groblju za vukovarske žrtve Domovinskog rata predvodio je mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit. Nakon molitve pozdravnu riječ svim okupljenima u ime đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Hranića uputio je preč. Mato Gašparović. Mons. Ivan Šaško svetu je misu slavio u koncelebraciji s đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Đurom Hranićem, riječkim nadbiskupom koadjutorom mons. Matom Uzinićem, vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom mons. Tomom Vukšićem, gospićko-senjskim biskupom mons. Zdenkom Križićem, varaždinskim biskupom mons. Božom Radošem, vladikom križevačkim mons. Milanom Stipićem, pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim mons. Ivanom Ćurićem, pomoćnim biskupom zagrebačkim mons. Mijom Gorskim, provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milanom Krištom, generalnim tajnikom HBK preč. Krunoslavom Novakom, nacionalnim ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislavom Markićem te brojnim svećenicima. U uvodu u svetu misu mons. Šaško naglasio je kako vjeruje da su nam srca već pripravljena za ovo misno slavlje. “Ta je priprema potvrđena našim molitvama, našim mislima, razgovorima i koracima od bolnice do ovoga groblja i na ovome groblju. Ta priprema povezuje trideset godina osobnih iskustava i njihova prenošenja novome naraštaju; trideset godina svjedočanstava, kušnja, razočaranja i zahvala, umiranja i rađanja; trideset godina koje može obuhvatiti samo Božji pogled i Njegova ljubav. Dopustimo da nam u sabranosti progovori Očeva vječna Riječ i da nas obraduje Njegovo oproštenje.” U homiliji biskup Šaško naglasio je kako u Vukovar dolazi s puno poniznosti. “Štoviše, osjećam se jako malenim i neznatnim pred veličinom onoga što je prikupio spomen u Vukovaru i izvan njega tijekom trideset godina. Nedostojan sam i nevažan pred vama, braćo i sestre, među kojima ima toliko izravnih svjedoka i čudesnih primjera, vrijednih da budu istaknuti ili da sami progovore o svome životnom putu, odnosno o životima onih koji su prešli u vječnost ostavljajući nam dragocjenosti svoje žrtve.” “U Vukovaru je bešćutno nasilje željelo ostaviti ruševine i zgrada i ljudi; umornu zemlju i razderana srca; pogažene savjesti i prognanu ljepotu; blatom i mržnjom okaljanu ljudskost; razbijene snove okovane jezom; prazne domove i još praznije duše; grobišta iskopana zločinom i prekrivena ravnodušjem”, nastavio je biskup Šaško i dodao: “Znakovito je da su posebno snažni napadi i razaranje Vukovara, kako svjedoče branitelji, započeli upravo 14. rujna 1991., na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa. Bila je subota. I kada se činilo da Vukovar sve više biva pritisnut k zemlji, u tim je trenutcima Kristov križ bio uzdizan, da bi bilo jasnije vidljivo izranjeno Kristovo tijelo i Ljubav koja je pobijedila smrt. Ta nas je istina i danas privukla.” Mons. Šaško istaknuo je kako je Vukovar “otvorene stranice evanđelja. Na njima se i danas obnavlja i živi Vukovar; od njih može i treba živjeti Hrvatska.” “Vukovar i spomen na njegovu žrtvu važan je za svako vrijeme u kojemu živimo kao Crkva i kao narod. I danas dobivamo odgovore na goruća pitanja naše sadašnjice, ako ih želimo čuti i ako dublje razmotrimo što se to dogodilo u Vukovaru ujesen prije trideset godina. Ako se o nečemu pitaš, ako se osjećaš nesigurnim, ako istinski tražiš – Vukovar će ti reći, zapravo Bog u njemu, otvoreno utjelovljeno evanđelje”, naglasio je biskup Šaško i istaknuo četiri naglaska na koja nas vukovarska žrtva poziva. Prvo, “da u središte ne stavljamo neprijatelja. I u Kristu na križu susrećemo poziv da pogledamo, da razmotrimo što je učinio Božji neprijatelj, što čini čovjek, što činimo mi, kada pristanemo da nam taj neprijatelj bude vođa. No, naš pogled ne ostaje na toj strahoti nego smo vođeni onime što je učinila i što nam je darovala Božja ljubav. (…) Vukovar će nam uvijek reći da nije učio mrziti i da mržnja nikada ne može pobijediti. Jednako tako Vukovar će reći da ljubav prema dobru prepoznaje nepoštivanje istine i sebičnost koja je sposobna u blato baciti biserje.” Nadalje, biskup Šaško poručio je kako nas naš Vukovar nadilazi i da je postao simbol. “On nam – jer je veći od nas – ne prestaje objavljivati istinu, čak i u sasvim jednostavnim pojavama, događajima i doživljajima. Simbol, dok je simbol, ostaje živim: on okuplja, on povezuje, on komunicira; po njemu se prepoznajemo, u njemu otkrivamo smisao i vrjednote, s pomoću njega izražavamo osjećaje, pripadnost i nade. Simbol se ne može određivati, stvoriti po nečijoj volji ili biti nametnut. (…) Dovoljno je vidjeti koje su i kakvo znakovlje nosili ljudi koji su Vukovar razarali, a koje je znakovlje bilo na odorama ljudi koji su Vukovar branili, štitili živote drugih pronoseći svoje živote.” “Vukovar i Hrvatska branjeni su snagom povjerenja. To je bio oslonac jednih drugima, bez kojega nije bilo moguće podnijeti takve napore. Povjerenje – ta dragocjena snaga međuljudskih odnosa… (…) U Bogu je svo naše pouzdanje, a križ Gospodinov i molitva pred njim pročišćuju naše pristupe Istinom. Za povjerenje je ključna istina”, istaknuo je biskup Šaško govoreći o trećem naglasku na koji nas vukovarska žrtva poziva. Na kraju, kao četvrti naglasak mons. Šaško izdvojio je kako je Vukovar uzor zajedništva. “Iz povjerenja i smisla koji nadilazi ljudsku prolaznost ovdje je rođeno do tada i do danas neviđeno hrvatsko zajedništvo. Povezalo je ljude iz svih krajeva domovine i iseljeništva; povezalo je pripadnike drugih naroda i, mada su međunarodne okolnosti bile iznimno nepovoljne, to je zajedništvo ipak probudilo puno savjesti i slabo učinilo jakim. Kristov nam križ govori da ga ni najbliži nisu razumjeli i da su se i Isusu najbliži, kada je uzdignut sa zemlje, udaljili u strahu. No, taj isti križ postao je izvorom novoga zajedništva.” Zaključujući homiliju biskup je rekao: “Bog se očitovao u Vukovaru, u Kristu ranjenom i proslavljenom!” Svetu misu svojim su pjevanjem animirala četiri župna zbora vukovarskih župa. (Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)