Benedikt XVI: Pobačaj ništa ne rješava

Pobačaj ništa ne rješava, nego ubija dijete, a kod roditelja samo potiče veliku moralnu i životnu dramu koja na ženi može zauvijek ostaviti trag, istaknuo je papa Benedikt XVI. obraćajući se sudionicima opće skupštine Papinske akademije za život, koje je u subotu 26. veljače primio u audijenciju.

U odluci da se počini pobačaj nema pobjednika. Ne pobjeđuje dijete, začeto, a potom uklonjeno. Ne pobjeđuje žena u čijoj nutrini, koju samo ona može razumjeti, ostaje rana. Ne pobjeđuje muškarac, olakšan rješenjem koje ga čini slobodnim, ali i slijepim pred pravom dramom žene koja je gotovo uvijek ostavljena sama. Ne pobjeđuju ni liječnici koji preporučuju pobačaj, navodeći ženu da u daru koji nosi u sebi vidi teret. Sve je to Sveti Otac istaknuo obraćajući se posebno onima koji bi – kako je rekao – htjeli poreći moralnu savjest u čovjeku, a koja pomaže razlučiti dobro od zla u različitim prilikama u životu. Kao i u odluci da se počini pobačaj.

Tema o postabortivnom sindromu – odnosno o teškoj psihičkoj patnji koju često osjećaju žene koje su namjerno pobacile – otkriva neizostavni glas moralne savjesti, i tešku ranu koja joj se zadaje svaki put kada ljudsko djelovanje iznevjeri urođeni poziv na dobro ljudskoga bića, koje ona svjedoči. U ovom bi razmišljanju stoga bilo korisno posvetiti pozornost savjesti očeva djece, koja je ponekad zamračena, a koji često ostavljaju samima trudne žene, napomenuo je Sveti Otac te istaknuo da moralna kvaliteta ljudskoga djelovanja nije povlastica kršćana ili vjernika, nego svakog ljudskog bića. Svatko može biti duboko obilježen ako je njegovo djelovanje protivno glasu savjesti.

To vrijedi i za liječnike. Posebno oni – istaknuo je Papa – ne smiju izbjeći tešku zadaću da zaštite od prijevare savjesti brojnih žena koje misle da će u pobačaju pronaći rješenje obiteljskih, gospodarskih i društvenih problema, ili pak zdravstvenih problema svojega djeteta. Posebno u tom slučaju, ženu se često uvjeri, ponekad to čine i sami liječnici, da je pobačaj, ne samo moralno dopušten izbor, nego čak i dužan 'terapijski' čin kako bi se izbjegla patnja djeteta i njegove obitelji, kazao je Sveti Otac. Riječ je o zabludama, dok bi – prema Papinim riječima – u društvu koje je izgubilo smisao života, liječnici trebali posebno snažno isticati da pobačaj ništa ne rješava, nego ubija dijete, uništava ženu i zasljepljuje savjest djetetova oca, često upropaštavajući pritom obiteljski život.

Govoreći potom o problemu banaka pupčane vrpce, o kojemu se raspravljalo na skupštini Papinske akademije za život, Sveti Otac se osvrnuo na uporabu matičnih stanica iz pupčane vrpce, kazavši da je riječ o vrlo važnim kliničkim primjenama i istraživanjima koja puno obećavaju na znanstvenom području, ali koji u svojemu ostvarenju puno ovise o velikodušnosti u darivanju krvi iz pupčane vrpce u trenutku poroda, kao i o prilagođivanju struktura, kako bi učinile ostvarivim želju rodilja za njezinim darivanjem.

Riječ je, međutim, o velikodušnosti koja nije ona iz modernih privatnih banaka za čuvanje krvi iz pupkovine, odnosno struktura kojih je – kako je primijetio Sveti Otac – sve više, a u kojima je sve što se skupi namijenjeno isključivo osobnoj uporabi. Papa je stoga pozvao liječnike da promiču stvarnu ljudsku i kršćansku solidarnost; istu onu koju Crkva želi posvetiti ženama koje su počinile pobačaj. (radio vatikan / ika / gk)