»Ne smijemo odustati od obrane istine«

Misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje predvodio je u četvrtak 20. lipnja u crkvi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Brankom Koretićem. Uz obitelji poginulih branitelja misi su bili nazočni i članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije koji su proslavili i 20. obljetnicu svoga rada.

U homiliji je biskup rekao da je baš taj spomen 20. godišnjice UHDDR-a »prilika i nužna potreba da se kao vjernici pomolimo za naše poginule suborce, ali i za sve nas, posebno branitelje i njihove obitelji, za nestale, za ranjene, za čitavu našu domovinu Hrvatsku. Doista, bez dragovoljaca Domovinskog rata mi danas ne bismo bili ovdje, stoga bismo trebali u dragovoljce ubrojiti sve one domoljube, koji su na bilo koji način izložili sebe i svoj život, darovali svoje zdravlje i bili spremni podnijeti i najteže žrtve – za slobodu svoje domovine. Danas bismo im svima morali reći veliko hvala!«, kazao je biskup.

U nastavku je istaknuo i da se prisjećajući i moleći za poginule branitelje potvrđuje da njihovo djelo i njihovi životi nisu bili uzalud. »Vjerujemo da je ono za što su se oni borili i poginuli, nešto veliko i da to trebamo čuvati i mi koji smo ostali živi, i novi naraštaji koji dolaze. Trebamo znati istinu i ne smijemo odustati od obrane istine, vjerujući da nas samo istina oslobađa. Zato je nedopustivo da se u našoj domovini može, i to čak iz školskih udžbenika, učiti i neka druga, nedogođena povijest o Domovinskom ratu. I to naša država tolerira! To ne bi bilo moguće ni u jednoj normalnoj zemlji na svijetu, a kod nas jest. Djeca srpske manjine u RH uče kako Domovinski rat nije bila agresija Srbije na Hrvatsku nego – građanski rat. Izjavio je to neki dan predstavnik te manjine u RH. A u našoj županiji, čujem, na mjesto dožupana zasjeo je gospodin koji je bio ratni novinar SAO Krajine i koji je poticao ratna djelovanja pobunjenika protiv ove iste zemlje, kojom će tobože sada upravljati – na čiju korist? Neviđeno ali ipak istinito – gdje? U Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Ali to ne smije biti tako«, upozorio je biskup. 

Okupljenim je braniteljima poručio: »Upravo vi trebate dići svoj glas i ne dopustiti da se obezvređuju poginuli, da se njihova krv prezire jer – ona ne smije biti prolivena uzalud. Domovina koju su željeli kad su za nju ginuli mora biti onakva kakvu su oni sanjali. I kad odgovorni ne znaju što bi i kako postupili, neka pitaju mrtve, uprave poginule branitelje, neka se u svojoj savjesti njima obrate i učine ono što bi oni željeli, za što su oni dali svoje živote. Dakako, tu je i drugo pitanje: ne vjerujemo mi samo da su naši poginuli ostali živi u svojim djelima, u domovini i u srcima nas koji smo ih poznavali i voljeli, koji smo dužni da branimo i dalje vrijednosti koje su bile njima svete, nego mi vjerujemo i da su oni – premda poginuli – sada živi u Bogu, u vječnosti.« (sv, gk)