»Bitka se nastavlja. Teškoće, borbe i radosti jednog misionara«

»Dok sam bio upravitelj Doma za siročad u Gatengi, siromašnoj četvrti glavnoga grada Kigali, najveći problem bila su mi djeca 'iza zida'. To su djeca koja nisu imala sreće ući u naš Dom. Oni bi htjeli učiti, baš kao i djeca u Domu. Oni bi se htjeli igrati. Oni bi htjeli jesti, barem jednom dnevno – ali svakoga dana, ne na preskok. Bilo mi je užasno zatvoriti vrata Doma da ne mogu ući jer ih je bilo previše. Skakali su i preskakali naš visoki zid penjući se jedan na drugoga, osobito u vrijeme kada su naša djeca jela. Bili su sretni kada su uspjeli preskočiti zid i naći nešto u tanjurima ili zdjelama 'za počistiti'. To me strašno mučilo.« – stoji u jednome od zapisa nove knjige don Danka Litrića »Bitka se nastavlja. Teškoće, borbe i radosti jednog misionara« koja je objavljena u izdanju Glasa Koncila. Riječ je o knjizi koja donosi autorova misionarska svjedočanstva i pisma, životne priče i sudbine onih kojima je, po Božjoj snazi i dobroti, poslan biti i slugom i učiteljem, prijateljem. Podijeljena je u četiri poglavlja – »Iz doma za siročad«, »Iz zatvora«, »Iz nove misije«, »Uz razne prigode (pisma zahvale, gostovanja na radiju…)« te obogaćena brojnim slikovnim prilozima. Na taj je način prikazana tužna zbilja Ruande koju je don Danko nastojao osvijetliti svojim djelovanjem. Upravo Božji službenik, misionar – onaj kojem je najteže »biti 'sit' među gladnima i gledati druge kako te gledaju, a znati da ne možeš svima dati i pomoći« – prvi je koji »izviruje« iz redaka ove knjige. U svakoj životnoj priči, svakom zabilježenom svjedočanstvu, bila riječ o radosnim crkvenim slavljima, duhovitim svakodnevnim zgodama ili potresno tužnim životnim tragedijama, ponajprije se prepoznaje misionar i svećenik, onaj koji je sebe spremno stavio u drugi plan da bi služio bližnjima u potrebi. No don Danko istodobno je i pravi novinar te vješt literat. Svaki je njegov opisan događaj popraćen ne samo nužnim podacima, već i brojnim drugim zanimljivim informacijama koje pridonose cjelovitijoj slici i uživljavanju u bit izrečenog. Stilski, pak, sve je jednostavno i razumljivo, a vrlo živopisno, poletno, nerijetko i »vrckavo«, unatoč često sasvim kontrastnoj zbilji koju opisuje. Njegovi doživljaji i dnevnički zapisi pale onu iskru koja je i same misionare jednom pokrenula da osjete kako ta ljubav za bližnjega, slabijega, bolesnoga i nemoćnoga dolazi upravo od samoga Boga! Danas, kada je već gotovo pola svoga života »Ruanđanin«, koji je u svojoj novoj domovini doživio i proživio težak rat, pomogao i spasio tolike mlade živote te umalo svoj izgubio, i dalje neumorno, s gotovo mladenačkim žarom, nastavlja misionarsku »bitku«. (ip, gk)