Radio Marija Bistrica - RMB Portal - Svetište Marija Bistrica

Mi smo ekumenska  vijerska  zajednca  Vjera i Svjetlo  nastala  u  Lurdu  Francuskoj  u  prolječe   u  Uskrsno vrijeme

1971  godine  naš je osnivač  Jean Vanjer   Marija  Helena Matye   a  zajednica  vjera  i   avjetlo  dijeluje  u 85 zemalja na 5 kontinenata

a    ekumenska  vijerska zajednica vjera  i  svjetlo  dijeluje  od   veljače  1993  godine   u   republici   hrvatskoj  ima  25  zajednica vjera i svjetla   koje dijeluju u svojim župama  a  za više informacija  možete mi se obratiti www.Bikarnet.hr/zajednica-vjera-i-svjetlo-nacionalna-stranica

Bog se ponaša onako kao Terezijin ispovjednik. Bog nas prisiljava da sami damo odgovor na neka pitanja. I mi smo kadri dati odgovor ako se oslobodimo napasti bježanja ili skrivanja. Tako i Tereziji dolazi najteža odluka, a ona je jednostavna – odlučiti. Odlučiti biti ono što osjeća da treba biti. Njoj nije problem stvoriti odluku, ali zna da je problem ustrajati u tome. Nije problem obećati, nego izvršiti. I sama će ustvrditi da u takvim situacijama stotine đavola opsjedaju osobu da odustane od te odluke. Evo njezina svjedočanstva: „Provodila sam vrlo težak život, jer sam u molitvi sve više upoznavala svoje pogreške.“ A to je znak da je ipak molila ispravno. „Osjećala sam s jedne strane da me zove Bog, dok s druge strane nisam znala kako se oprijeti zovu svijeta. Sve su mi Božje stvari davale veliko zadovoljstvo, ali zemaljske su me vezale. Čini mi se da bih rado združila te dvije suprotnosti, međusobno nespojive, tj duhovni život i sjetilne užitke. U molitvi sam podnosila veliku muku, jer duh nije bio gospodar, nego sluga, stoga nisam mogla ući u sebe kako sam to nekada znala u molitvi, a da sa sobom ne uvedem tisuću taština. Tako provedoh mnogo godina.“
    Poučno je i utješno njezino priznanje da se moliteljem ne postaje u kratko vrijeme. Terezijina molitva ne bila borba. U tom smislu i ispravna molitva. Ali opet, trajala je puno godina. Moliteljem se ne postaje na brz i na lagan način. Velika je varka uvjeriti se u drugačije, jer duhovni ili molitveni život je proces koji ima svije zakonitosti. Tako će i Terezija u Zamku duše nekako postaviti taj duhovni život kao proces koji traje, i to uspinjanje je lagano. I baš zato što je lagano, zna umarati. Laka i brza postignuća su redovito varka. A nerijetko velika opasnost da se osoba lažno uvjeri da je postigla ili ne znam do koje razine zaživjela duhovni život. Nema tih jeftinih postignuća i Terezija je bila glasnik toga neprestano.
    S odlučnom odlučnošću terezija je uspjela. Nije bilo lako. Uspjela je zato što nije odustala, samo zato.  Ne zato što su se stvari brzo rješavale, što je najedanput sve nekako postalo drugačije, što se od danas do sutra Božja blizina učinila takvom da Ga je mogla opipati. Ona ima baš to iskustvo: sa svakom malom pobjedom porasla je snaga za daljnju borbu sa slijedećom zaprekom. Ovo iskustvo je vrlo važno, jer je istina za sve. Sa svakom malom pobjedom stječe se snaga za sljedeću kušnju.
    Stoga i molitva po Tereziji nije da nas Bog oslobodi zapreka jer kako ćemo doći do snage i do iskustva, jer snaga se stječe u borbi sa zaprekama. Stoga i Bog čovjeka koji želi rasti ne oslobađa zapreka i poteškoća, nego se pridružuje kao pomoć na putu. I s njim zajedno svladava zapreke. Stoga, sigurno sam vam milijun puta ponovio to: da očekivati od Boga da makne zapreke da bi mogli ići s mirom Božjim, kao se veli, to je iluzija, to je varka, to je totalno pogrešno očekivanje. I ne daj Bože da Bog to usliša. Ako te hoće kazniti, onda te usliša, jer čovjek vjere ne ide naprijed zato što su sva vrata otvorena, nego ide naprijed, jer je uvjeren da ih s Bogom može otvoriti. Stoga i tu se dokazuje vjera. Vjera da mogu napraviti čudo, da se može otvoriti tamo gdje je zapečaćeno.
    Terezija sam analizirajući svoju molitvenu borbu iznosi tri poteškoće koje su joj zadavale poseban problem.
Pedagoški problem – nije bila ni od koga poučena s obzirom na molitvu. Nema literature. U samostanu ne postoje nekakve norme za osobnu neliturgijsku molitvu. Prepuštena je sama sebi.
Drugi problem koji ju je mučio još više je problem rastresenosti. Problem fantazije, mašte. Ona bi htjela moliti, međutim, nutarnji mehanizmi se nikako ne žele uskladiti s njezinom voljom, s njezinom dušom. I ona osjeća da hoće moliti, a onda sve skupa mašta blokira razum, ili ga odvede negdje drugdje i onda osjeti svaki puta iza toga da je molitva frustrira. Nikakav susret, osjećaj, kako mi kažemo, gdje si bio – nigdje, što si radio – ništa. Tu je nemoć jedno vrijeme osjećala tako jako da je, kako sama kaže, zaželjela smrt da se riješi te patnje.
Maštu će nazvati luđakinjom u kući koja se ne da smiriti, nego samo hoda s jednog kraja na drugi. Terezija je jedno vrijeme bila uvjerena da je to glavni problem. I njoj i svima. Kada bi se riješio taj problem, molitva bi postala nešto sasvim drugo. Međutim, malo-pomalo, Terezija će shvatiti da nije problem ni taj što nema knjiga, nije problem ni taj što nema od kog biti poučena, još manje, a ne više je problem mašte, fantazije, rastresenosti. A što je najvažniji problem saznat ćemo u drugoj emisiji.